Омогућава Blogger.
RSS

RAZOTKRIVANJE STRATEGIJE - BOJAN PAJTIĆ (prvi deo, pokrajinski premijer)

Ako bi u jednoj rečenici trebalo opisati pristup Bojana Pajtića političkim komunikacijama, najpreciznije bi bilo reći: veoma vešt u ulozi pokrajinskog premijera, veoma nemušt u ulozi predsednika stranke. Bojan Pajtić je, kao lider trenutno najmanje neozbiljne opozicione stranke (jer ozbiljnu opoziciju naprednjaci u ovom momentu nemaju) stalno između čekića i nakovnja – borbe za očuvanje političkih pozicija u Vojvodini, gde je duže od decenije neprikosnoveni šef atara, i borbe za očuvanje Demokratske stranke, koja se uoči obeležavanja 25 godina svog (re)osnivanja nalazi u jednoj od najnezavidnijih i najlošijih pozicija u savremenoj istoriji.

Kako ne bismo stvarali konfuziju, jer je kod Bojana Pajtića komunikacijsko prožimanje funkcija uglavnom ograničeno na Vojvodinu, njegov pristup analiziraću razdvojeno, u dve celine: jednu čini njegov sistem komuniciranja na pokrajinskom, a drugu njegov sistem komuniciranja na nacionalnom nivou.

Bojan Pajtić kao centralna figura Vojvodine

Pajtić je na čelo pokrajinske Vlade (tada Izvršnog veća APV) došao 2004. godine, kao mlad i izuzetno perspektivan političar. Uz podršku par iskusnijih saradnika iz stranačke garniture, Pajtić je veoma brzo krenuo da gradi percepciju sebe kao energičnog, vrednog, ambicioznog i veštog političara. Zapravo, i on je, baš kao i kasnije Aleksandar Vučić, u taj posao krenuo ranije – na mesto pokrajinskog premijera Pajtić dolazi kao već profilisani političar sa solidnom medijskom vidljivošću (mada donekle oštećen aferom "Bodrum"), jer je kao šef poslaničke grupe u Skupštini Srbije, najpre DOS-a, a potom Demokratske stranke, stekao značajno iskustvo i kontakte i odskočio od proseka i sivila svojim brzim i duhovitim reakcijama i replikama. Ipak, čini se da prve obrise ozbiljnog strateškog planiranja komunikacija kod Pajtića vidimo tek kada je postao ključni čovek severne pokrajine. Svestan da u okruženju ima uvek neugodne i dobro organizovane radikale, ali i nepredvidivog i estradno atraktivnog Nenada Čanka, Pajtić je odmah krenuo da gradi mrežu “svojih” medija. U tome je Pajtić ubrzo i uspeo, jer su dve ključne pokrajinske javne ustanove – RTV Novi Sad (kasnije RTV Vojvodine) i “Dnevnik” svoju naklonost podarile upravo njemu.

U prvom mandatu Bojan Pajtić je uložio ogroman napor da izgradi sliku o sebi kao čoveku koji poznaje teren, kojem ništa nije teško i koji je dostupan za građane, istovremeno principijelno braneći interese Vojvodine. U tome su mu obilato pomagali pokrajinski mediji, ali i pojedine nacionalne televizije, koje su izdvajale izdašan medijski prostor za njegove aktivnosti. U pozitivnom kontekstu, podrazumeva se. Bojan Pajtić, kao pre svega pragmatičan tip, razumeo je da bez podrške medija ni dobar rad na terenu, ni velika aktivnost u pokrajinskoj Vladi, neće doneti rezultat. Zato je uporedo sa svojim redovnim poslovima gradio stranačku infrastrukturu, učvršćivao i širio mrežu medijske podrške, profilisao sebe i profilisao lokalne ljude. U javnom nastupu je direktan i beskrajno elokventan, privlačeći pažnju na sebe, ali bez ogromnih skandala i gafova.

FOTO: Bojan Pajtić kao predsednik Vlade Vojvodine. Izvor: www.agroservis.rs

Zanimljivo je da od 2008. godine Pajtić počinje značajno da umanjuje uticaj drugih ljudi iz njegove stranke u pokrajini i da u Vladu Vojvodine postavlja manje-više anonimuse. Dakle, i on je u određenoj meri krenuo u izgradnju svog kulta, ali isključivo po principu “jedan od nas, bolji od nas”. I u drugom mandatu na čelu Vlade Vojvodine, Bojan Pajtić nastavlja sebe da predstavlja kao pozitivnog, veselog, vrednog čoveka koji poznaje probleme i orijentiše se ka rešenjima istih. Mediji mu u tome daju još snažniju podršku, jer je u međuvremenu krug oko Borisa Tadića počeo da uspostavlja sistem kontrole gotovo svih medija u Srbiji. U tome je i Bojan Pajtić pomagao, usmeravajući svoje oglašivače u određenim pravcima. Ipak, potpuna podrška sa nacionalnog nivoa nije predugo trajala.

Ne znam da li su Boris Tadić i njegovi profesionalni egohranitelji osnovano tako procenili, tek Pajtića su negde 2010. godine počeli da doživljavaju kao ozbiljnu unutarstranačku pretnju za rejting tadašnjeg predsednika Srbije. Kako je Pajtić sebi izgradio veoma dobru reputaciju u Vojvodini, sve češće su se čuli glasovi da bi upravo on trebalo da zameni bledog i beskrvnog Mirka Cvetkovića. Ipak, ulazak energičnog, vrednog i veštog političara na premijersko mesto lako bi mogao da “zakloni Sunce”, a to se Borisu Tadiću sigurno ne bi svidelo. Krugu oko Borisa Tadića, koji je taman zaokružio svoju mrežu interesa, uticaja i unosnih poslova, to se tek ne bi svidelo. Zato su takve priče bile osujećene u startu, a centrala je pružala snažnu logističku i medijsku podršku da iznikne nova generacija vojvođanskih demokrata. Uporedo je Pajtić “disciplinovan” kroz povremene kritičke tonove u medijima sa nacionalnom pokrivenošću i odrađivanje prljavih poslova “da bi pokazao lojalnost”, poput napada na ljude iz drugih stranaka sa kojima je dobro sarađivao. Na pokrajinskom nivou tih kritičkih tonova, naravno, nije bilo.

Zahvaljujući svojim tehnokratskim osobinama i dobroj organizaciji, ali i zahvaljujući činjenici da je naprednjačka organizacija u Vojvodini unekoliko štucala u odnosu na organizaciju u centralnoj Srbiji, Pajtić i Demokratska stranka odneli su uverljivu pobedu na pokrajinskim izborima 2012. godine. Ubedljivoj pobedi doprineo je i kombinovani izborni sistem (za Skupštinu Vojvodine 60 poslanika se bira proporcionalno, kroz izborne liste, a 60 većinski, na ime i prezime na direktnim izborima), jer su lokalni ljudi iz Demokratske stranke već bili dobro profilisani i dobro pozicionirani.

Nesumnjivo dobre odlike Bojana Pajtića su visoka empatičnost i izuzetna socijalna inteligencija. Pajtić jednostavno zna da spusti loptu kad treba, zna da reši problem, zna da kaže ono što sagovornik želi da čuje, i po pravilu uvek nastupa pozitivno i prijateljski. Ipak, iza takve fasade stoji i beskrajna pragmatičnost, pa zato Bojan Pajtić lako i brzo sklapa i raskida političke saveze. U pokrajinskoj administraciji veoma brzo rotira ljude, ne dozvoljavajući nikome iz njegove stranke da naraste do mere gde bi ugrozio njegov imidž neprikosnovenog broja 1 u pokrajini. A kroz koje elemente strategije je do te pozicije stigao?

1. Pozicioniranje sebe kao jedinog centra odlučivanja u Vladi Vojvodine – Bojan Pajtić kao pokrajinski premijer predstavlja se kao neko ko je vredan, mobilan, kompetentan, među građanima i – razume specifičnosti svakog kraja u Vojvodini, zna sve u Vojvodini i pita se o svemu u Vojvodini. Ovo je posebno važno jer Pajtić i DS u Vojvodini širokopojasno napadaju biračko telo, zahvatajući ponešto iz svakog bunara – od intelektualaca i gradske elite, preko mladih (gde vode žestoku bitku sa Ligom socijaldemokrata Vojvodine), zemljoradnika, pripadnika nacionalnih manjina (u meri u kojoj je to moguće), ali i radnika i niže obrazovanog stanovništva (gde im se kao glavni takmac pojavljuju radikali, a potom i naprednjaci). Posebna tema su glasovi koje je Pajtić skupljao po klijentelističkom modelu, vezujući uz svoje skute zainteresovane privrednike i lobi-grupe. Istina, Pajtić (ili njegovi saradnici, jer svaki broj 1 uz sebe ima određeni broj profesionalnih egohranitelja) pravi i greške, pa je tako potpuno zasluženo “dobio preko nosa” za tablu na mostu koji je otvorio.

FOTO: jedna od tabli koje je otkrio Bojan Pajtić. Izvor: www.rts.rs

2. Orijentacija ka rešenju – Pajtić kao pokrajinski premijer i frontmen DS u Vojvodini uvek se orijentiše ka rešenjima i konkretnim rezultatima i to znalački komunicira. Uvek u rukavu ima rešenje za problem koji se otvara i uz medijsku pompu pojavljuje se sa konkretnim rešenjem. Zapravo, čini mi se da Bojan Pajtić zaista jeste čovek koji voli da proizvede konkretan rezultat i da to onda snažno komunicira. Za bolju percepciju njegovih rezultata uvek su mu nedostajali malo drskija i energičnija stranka i element beskonačnog ponavljanja istih poruka iz drugih izvora. Za manjak energije u stranci Pajtić snosi tek deo odgovornosti, ali je sam odgovoran što nije dozvolio da se u njegovom okruženju profilišu ljudi koji će ga aktivno hvaliti i ponavljati njegove poruke.

3. Prividno ignorisanje afera – Bojan Pajtić uglavnom ostaje miran i “ne peca se” kada se otvori neka ozbiljna afera u Pokrajini. Kao što ume da priča kad treba, tako ume i da ćuti kad treba. Od 2010. godine Pajtić je izložen baražnoj vatri po pitanju Razvojne banke Vojvodine, Tesla banke, Fonda za kapitalna ulaganja. Čak i kada iza dima afera postoji ozbiljna vatra, Pajtić je vrlo štur u odgovorima i uglavnom se ne meša. Taj sistem “pusti da prođe” funkcionisao je sve dok Srpska napredna stranka nije napravila svoj sistem medijske podrške. Sada, u vorteksu beskonačnog ponavljanja istih napada u kojem ga SNS vrti, Pajtićeva reputacija se krnji. A čim se krnji reputacija, krnje se i glasovi. Uz sve političke afere, Pajtić je stalno na meti “podvodnih udara” koji se tiču njegove navodne seksualne orijentacije (ove priče zaista nikada nisam želeo da proveravam). Taj udar ide po principu sendviča – istovremeno se pusti priča u nekom od tabloida i na terenu. Naravno da nijedna stranka takve stvari ne komunicira kao zvaničnu politiku, ali – i podvodni udari rade posao. Napad na seksualnu orijentaciju je jedan od najprizemnijih napada sa kojim se neka javna ličnost može suočiti i od njega nema odbrane, bez obzira da li je taj napad osnovan ili ne. Sigurno je, međutim, da takvi abrovi, ponovljeni dovoljan broj puta, utiču na profilisanje najniže obrazovanih slojeva birača. A zna se kome oni u najvećoj meri gravitiraju.

4. Razvoj Vojvodine ne bi bio tako dobar da nije mene - Pajtić se pojavljuje u svim prilikama kada je moguće pojaviti se u pozitivnom kontekstu. Pokrajinski mediji svakodnevno prate njegove aktivnosti, a svaka nagrada, priznanje ili dobar rezultat koji Vojvodina ostvari se glorifikuju. Naravno, Pajtić se “lepi” na te rezultate i priznanja, često ih komentarišući u kontekstu potvrde dobrog rada Vlade Vojvodine. To, naravno, znači i potvrdu dobrog rada njega lično. Dakle, iako je realnost Vojvodine daleko od sjajne, i Pajtić je sklon da putem medija pod njegovom kontrolom stvara “paralelnu realnost”, predstavljajući vojvođansku stvarnost boljom nego što jeste. 

FOTO: Bojan Pajtić u obilasku EXIT kampa. Izvor: www.novisad.rs

Pajtićev beskrajni pragmatizam i politička okretnost omogućili su mu da preživi snažan udar naprednjaka 2014. godine i ostane na čelu pokrajinske Vlade. Ipak, veliko je pitanje hoće li odnos snaga ostati isti i nakon narednih izbora u Vojvodini, jer je Pajtićev ugled već u velikoj meri okrnjen delovanjem Srpske napredne stranke i tabloida, a mediji koji su do sada držali protivtežu (RTV Vojvodine i “Dnevnik”) sada su znatno balansiraniji i nisu toliko otvoreni za promociju Pajtićevog rada. Dodatno, Pajtić se svakodnevno “o jadu zabavlja” jer je do sada vodio računa samo o pokrajini, a poslednjih meseci stara se i o celoj Demokratskoj stranci, što u uslovima koji danas vladaju na političkoj sceni nije nimalo lako. Ipak, čini mi se da je između puštanja sopstvene moći niz vodu i puštanja stranke niz vodu – Pajtić izabrao ovo drugo. Znaće se uskoro da li sam u ovoj proceni pogrešio. O njegovoj strategiji kao predsednika Demokratske stranke pisaću u sledećem nastavku.

Iako im se prirode javnog nastupa drastično razlikuju, Aleksandar Vučić i Bojan Pajtić imaju jednu zajedničku crtu – obojica žele da se pozicioniraju kao jedini i neprikosnoveni centri moći, Vučić na nivou republike, a Pajtić na nivou pokrajine. Zato i postoje sličnosti u metodologiji njihovih medijskih strategija, iako su potpuno različiti i kao političari, i kao ličnosti. Njihov konflikt je otuda sasvim prirodna, logična i očekivana stvar, jer jedna teritorija ne može imati dva gospodara. Pajtić je za sada preživeo, ali kao umoran, ranjen i vojnički oslabljen gospodar. Hoće li njegova pobeda iz 2014. biti Pirova pobeda i hoće li gubitak vlasti u pokrajini biti i njegov politički kraj – pokazaće vreme.

Uživajte!

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

3 comments:

Snežana Medan је рекао...

Izvini, ali ne mogu više da ih gledam, a ni da čitam o njima! Zato tvoje recepte obožavam! :-)

selak је рекао...

Verujem da ne možeš, ali oni se zaista u sve mešaju. Zato su ovde na blogu. Ali, to nikako ne znači da neće biti novih recepata - i oni slede :)

Snežana Medan је рекао...

Pa, da! Ako je ovo b(r)log, oni moraju biti umešani! :-) Razumljivo!

Постави коментар