Омогућава Blogger.
RSS

RAZOTKRIVANJE STRATEGIJE - BOJAN PAJTIĆ (drugi deo, predsednik DS)



Niko me ne može ubediti da Bojan Pajtić, kao inteligentan i pragmatičan političar, nije znao šta ga je čekalo kada je, nakon izbornog rezultata bliskog katastrofi. preuzeo rukovođenje Demokratskom strankom.

Pajtić je preuzeo brend koji dugo traje, ali čija je vrednost oborena do krajnjih granica, što intenzivnom medijskom antikampanjom, što lošim upravljanjem, korupcijom, i, iznad svega, odvojenošću od naroda. Ne znam da li ga je neko ubedio da zaigra ovu utakmicu, ili je samostalno doneo odluku, tek Pajtić je hrabro postupio i preuzeo komandnu palicu u svoje ruke. Hrabro, ipak, ne znači i mudro.
 
FOTO: Bojan Pajtić i Dragan Đilas. Izvor: www.kurir.rs
Naprednjaci se, naime, na promenu na čelu Demokratske stranke gotovo nisu ni obazirali, već su samo reč “Dragan Đilas” zamenili rečju “Bojan Pajtić” i nastavili da ubijaju rejting DS na isti način i iz istih oružja. Nastavio se isti sistem beskonačnog ponavljanja poruka, s tim da je Pajtić na čelu DS sada “win-win” jer ubijanjem njegovog rejtinga kao predsednika stranke istovremeno ubijaju i njegov rejting kao pokrajinskog premijera. Da se razumemo, naprednjaci to sjajno rade, vrlo su konzistentni i svakodnevno tuku. Dodatno su nakon nekog vremena malo prilagodili poruke i prikačili uz Bojana Pajtića, u svakoj mogućoj prilici, reč “sramota”. On je “sramota za Srbiju”. Pokrajinska Vlada je “sramota za Srbiju”. To što Pajtić radi je “sramota”. I samo ponavljanje, ponavljanje, ponavljanje...do iznemoglosti. 

Bojan Pajtić je tu, po mom skromnom sudu, napravio ogromnu grešku. On i DS krenuli su na naprednjake – kroz rat saopštenjima. Realno gledano, DS reaguje brzo i oštro na svaku SNS provokaciju i zanatski se tim reakcijama nema šta zameriti. Međutim, postoji sasvim drugi problem: svaka reakcija Pajtića ili Demokratske stranke ostaje na margini medija, dok svako saopštenje SNS i/ili njihov odgovor na reakciju DS dobijaju centralni medijski prostor. U takvim uslovima, čak ni najbolja saopštenja (a bilo je par zaista sjajnih) ne mogu da odjeknu u javnosti i izazovu snažan efekat kod birača.

Druga neuralgična tačka ove taktike je što, šta god rekli, dobijate isti odgovor. Pajtić i DS svaki put odgovaraju drugačije, a naprednjaci svaki put ponavljaju identičan odgovor. Zamislite da na svako Vaše oglašavanje dobijate odgovor: “vi ste sramota za Srbiju i vi ste uništili Vojvodinu”. Dakle, svako saopštenje koje DS izda je “nameštanje na volej” naprednjacima koji ne propuštaju nijednu priliku da opale volej iz sve snage.

Zanatski gledano, bilo bi mnogo logičnije da pokušate da olinjali i već potrošeni brend podignete nekim drugim akcijama, promenom ljudi i promenom politike, nego da pokušavate i dalje da se održite “nameštanjem na volej” i ponavljanjem istih grešaka koje je i Đilas činio.

Dodatni problem za Bojana Pajtića kao predsednika DS je što gro svoje snage troši na odbranu svojih pozicija u Vojvodini i samim tim ne daje stranci dovoljno vremena, ni dovoljno zamajca. Uz to, Pajtića doživljavaju kao nekoga čiji je atar Vojvodina i deluje mi da nema dovoljan autoritet da kao predsednik stranke ostvari unutrašnju slogu i jedinstvo. A bez jedinstva nema ni jedinstvenog delovanja. Čini mi se da ima sve više i više razočaranih demokrata koji shvataju da se stranka na ovaj način ne može suprotstaviti disciplinovanoj i vojnički organizovanoj strukturi koju ima SNS. A kad popusti disciplina u “komandnom kadru”, kako onda očekivati da se na terenu donesu glasovi?

Bojan Pajtić, u nedostatku poverenja u druge kadrove svoje stranke, često stavlja sebe u poziciju napadača na SNS, a to rezultira izlivanjem kompletne kante (koju, kao što već rekoh, naprednjaci revnosno izručuju čim ih neko pomene u negativnom kontekstu, ponavljajući jednu konzistentnu poruku) na njegovu glavu.
 
FOTO: Bojan Pajtić nakon izbora za predsednika DS. Izvor: www.b92.net
Bojan Pajtić povremeno pokušava da zauzme “Kalimero” poziciju i da ukazuje na progone onih koji misle drugačije od aktuelne vlasti. Ipak, i tu je Bojan Pajtić laka meta. Mnogi smatraju da za kontroverzno hapšenje Gorana Kneževića (koji je u to vreme postajao sve popularniji u Vojvodini) i njegovo sklanjanje iz DS najveće zasluge snosi upravo Bojan Pajtić. A sa takvom hipotekom ne možete kredibilno graditi poziciju žrtve za sebe i ljude iz svoje stranke, jer postoji ona narodna: “ko se mača lati, od mača i gine”.

Ne treba zaboraviti jedan faktor koji možda na prvu loptu ne deluje važno, ali u perspektivi i te kako može da igra ulogu: Pajtić je stari majstor kohabitacije. Od 2004. do 2008. uspešno je plovio kao pokrajinski premijer (o komunikacijama na toj poziciji pisao sam u prethodnom delu), mireći sve interese, iako je na čelu republičke Vlade bio Vojislav Koštunica (DSS), a na čelu Novog Sada Maja Gojković (SRS). Siguran sam da bi se i u ovakvoj podeli karata, gde su i na mestu premijera i na mestu gradonačelnika Novog Sada naprednjaci, Pajtić kao pokrajinski premijer snašao. Ali, mesto predsednika DS nalaže mu da u svakom javnom nastupu kritikuje naprednjake. Samim tim, on kao pokrajinski premijer ne može da ostvari dobru komunikaciju sa drugim nivoima vlasti. Ili mora svoju oštricu napada malo da prikoči, a onda gubi stranka. 

Ako bi u najkraćim crtama trebalo opisati način na koji Pajtić trenutno komunicira, bilo bi adekvatno reći: šta god uradio, ne valja. Ako priča, neko trpi – ili pokrajina, ili stranka. Ako napada – trpi pokrajina. Ako ćuti – trpi stranka. Ako ide u rat saopštenjima – trpe i pokrajina, i stranka, i on lično. Činjenica je da politički i medijski ambijent u kojem opozicija deluje stvaraju naprednjaci, ali svaka struktura koja pledira da uveća svoje biračko telo mora da deluje u ambijentu u kojem se nalazi. Deluje mi da ni Bojan Pajtić nije do kraja shvatio kako izgleda ambijent u kojem se utakmica odvija. A ambijent, fudbalskim jezikom rečeno, izgleda ovako: izlazite da igrate utakmicu. Polovina ekipe je nezadovoljna i jedva ih nagovarate da uopšte izađu na teren. Objektivno ste slabiji od protivnika, a protivnici znaju ponaosob karakteristike svakog vašeg igrača. Uz sve to, neki solidni igrači su otišli iz vašeg tima, a “trkače” ste odlučili da ostavite na klupi za rezerve. Dok se zagrevate, shvatate da svaki četvrti čovek u publici na stadionu, a možda i svaki treći, zviždi na samo vaše pojavljivanje na terenu. Kad je utakmica počela, ti koji su zviždali počinju da viču: “Voda vri, kolji”. Sudija vam apsolutno nije naklonjen, svaki vaš čist start svira kao faul, a za protivnika važi pravilo: “nema krvi, nema faula”. U takvim uslovima protivnika možete da pobedite samo ukoliko islužene veterane zamenite trkačima (pritom je broj izmena ograničen) i ako nađete način da protivnika nadmudrite. A to možete da učinite jedino ako zbijete svoje redove, napravite čvrstu i neprobojnu bunkericu, pronađete protivnikovu slabu tačku i sve vreme napadate kroz tu jednu slabu tačku. Tako možda i uspete da ostvarite svoj cilj - da ne izgubite. Ako odlučite da u takvoj atmosferi igrate “na gol više” – bićete potučeni do nogu, na opšte oduševljenje publike.  Aplauza za borbenost odavno više nema.
 
FOTO: reprezentacija Jugoslavije u Maksimiru pred utakmicu protiv Hrvatske, 1999. Izvor: www.rtvbn.com
Jednostavno: Bojan Pajtić se u ovoj atmosferi ne snalazi najbolje kao predsednik Demokratske stranke. Stranka luta kao brod bez jasne odrednice, nejedinstvena, dezorganizovana i bez jasne strategije. Medijski, Pajtić je u značajnoj meri satanizovan i ne uspeva da stvori protivtežu, nema adekvatnu strategiju odgovora na konstantne napade naprednjaka, a na planu internih komunikacija nikako ne uspeva da stabilizuje strukturu i poveže stranku koju predvodi u jedinstvenu celinu koja bi se mogla ponovo mobilisati i pokrenuti. Uz to, spočitava mu se da mnogo bolje razume Vojvodinu nego druge regione Srbije i da joj posvećuje mnogo veću pažnju. Stara je istina: sa promašenom strategijom i isluženim igračima ne može se postaviti dobra taktika. A bez dobre taktike ne može se odigrati dobra utakmica.

p.s. Ne vredi ni uvođenje mladih igrača koji se uplaše snažnog protivnika i atmosfere na stadionu. Utakmicu u takvom ambijentu mogu da odigraju samo oni sa velikim, što bi Španci rekli, “cojones”. Da li je Bojan Pajtić spreman da uvede takve igrače u igru ili će žrtvovati stranku zarad kratkoročnog očuvanja svoje pozicije – saznaćemo uskoro. A staro pravilo i dalje važi, posebno u politici: "Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku".



Uživajte!


  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

0 comments:

Постави коментар